Kamo idu baloni od sapunice ?
Jedna je mala radoznala glava provirila kroz odškrinuta vrata .
Tonka je tada svom silom otvorila širom vrata i iskočila na drveni trijem koji je kao bolesnik u postelji zajaukao I zaškripao pod njenim nogama .
Tri puta se okrenula oko svoje osi , baš poput šarenoga vrtuljka na kojemu bi vježbala svoje akrobacije .
Za nju svijet još ne postoji . Za nju je sve ovo igra . I , da , njezina je glavica potvrdno kimnula , a ona je , vjerojatno sama sebi , rekla : " Idemo! "
Publika je spremna !
Prekoputa ceste stajala je teta Dragica sa svojom smiješnom francuskom pudlicom .
Tog psa Tonkica nije voljela . Uvijek se držao kao kakva princeza , glave izdignute nebu pod oblake .
Odmah do tete Dragice bila je teta Katarina iz Tonkinog vrtića . Okupile su se one na ogradi bake Mire na dnevnom tračanju .
Ma , znate ono ; “ Tri nonice bile …” Kakve li čakule !
Nešto dalje striček Željko je popravljao jedan od svojih autiju .
Prebučno ! Tonkin će nastup biti u drugome planu .
I baš kada je htjela prigovoriti da se to malo stiša , teta Verica je pozvala svog muža na poslijepodnevnu kavu .
Po običaju , striček Željko je pojurio kao strijela prema vratima svoje kuće .
Teta Marija i baka Štefica uredno pletu šalove i čarape za svoju unučad dok teta Katica poslužuje domaće kolače svojim dvjema gošćama .
Miris jabuke i cimeta prelaze ulicu i ulaze ravno u Tonkin nosić . Teta Katica zna napraviti dobru štrudlu ! Malo je falilo da se sve otkaže jer nam je glavna primadona ogladnila . Pogotovo kada su u pitanju štrudle tete Katice .
Svijetla se pale .
Tonka se okrenula i ugledala svojeg zadnjeg gosta . Njezin je otac sjedio u udobnoj sofi sa današnjim novinama u rukama .
Za njega Tonka ima posebne ulaznice : prvi red desno na stolici za ljuljanje .
Uz malo potezanja i natezanja Tonka je ostvarila svoj cilj i dopratila zadnjeg člana publike do njegovog mjesta . Premda umoran , uvijek je nalazio vremena za Tonkicu , njezin smješak mu je uvijek najvažniji .
Zadnje pripreme i ponavljanje točke .
Napokon je počelo srce tući od treme . Tonka je bila spremna započeti predstavu .
Zadnje minute do razmicanja zastora i sve mora biti na svome mjestu .
Otrčala je u kupaonicu . Točna doza sapuna , maminog šampona i vode daje savršenu izvedbu na pozornici . "Što li je sada naumila ?" - progunđao je tata radoznalim tonom .
Na trijem se vratila smirenim i polaganim , gotovo pačje elegantnim hodom .
Znala je da sutra slijedi drugi program , jer publiku treba uvijek zabaviti na neki novi način , a ona se želi skazati baš u ovome . Iznenađujuće ozbiljna uzima zadnji veliki udah .
Puhnula je u svoj čarobni štapić i tisuće su balončića izletjeli u vjetar .
Publika je zatečena , uzdasi sa svih strana . Zaista , svijet je stao u tome trenutku . Sve oči uperene u Tonku , vrijedilo je vidjeti ovaj sutonski spektakl . Dugine su se boje presijavale u letu . Baloni su letjeli visoko i više od toga , a zatim su se strmoglavili velikom brzinom vrlo nisko i niže .
Lijepe stvari kratko traju . To je njihova čar , naša žeđ je tada veća .
Ushićena se publika vratila svojemu poslu . Balončići su popucali i pretvorili se u sičušne kapljice . Uskoro od njih više nije bilo ništa .
Tonka se naklonila , premda praznom gledalištu , no pljesak njenog oca je onaj koji joj zaista nešto znači .
Gledajući tako balone koji nestaju , njena se pametna glavica zamislila nad čašicom sapuna i vode .
Tonka je tek nedavno shvatila pojam prolaznosti . Sjetila se kako joj je otac pričao o Raju .
Sjetila se anđela .
No ipak , malo zbunjena , okrenula se prema svome ocu i upitala ga : „ Tata , kamo idu baloni od sapunice ?“
